Phanerochaete chrysosporium je vrsta gljiva iz roda Phanerochaete, porodice Phanerochaetaceae. Ona je prvi predstavnik klase bazidiomiceta čiji je genom u potpunosti sekvenciran.[1] Ova vrsta gljiva je dosta proučavana. Spada u uzročnike bijele truleži. Ona i prva vrsta gljiva koja uzrokuje smeđu trulež sa potpuno sekvenciranim genomom. Najviše je rasprostranjena u tropskim krajevima. Njena specijalnost je mogućnost da degradira aromatski polimer lignin, ostavljajući bijelu celulozu gotovo netaknutu. Ova gljiva nije patogena za ljude i životinje.
Ova gljiva otpušta vanćelijske enzime kako bi razbila kompleksne trodimenzionalne strukture lignina u komponente koje može iskoristiti u svom metabolizmu. Ti vanćelijski enzimi su nespecifična oksidativna sredstva (hidroksil radikali, vodik-peroksid) a koristi ih da bi razbila veze u ligninu.[2] Pošto je Phanerochaete chrysoporium specijalizirana za degradaciju, provode se opsežna istraživanja da se razumiju ti mehanizmi kako bi se na osnovu tih saznanja poboljšala biorazgradivost širokog spektra zagađivača.
Njen genom se sastoji od oko 29,6 miliona baznih parova aranžiranih u deset linearnih hromosoma.[1] Genomska analiza omogućila je strukturne, komparativne i funkcionalne informacije o ovom organizmu. U P450 genima, pronađeni su mikroeksoni koji sugeriraju mehanizme alternativnog razdvajanja tokom transkripcije, što može objasniti evoluciju ove gljive vrlo raznolike metaboličke aktivnosti.[3]
Otkrivene su i određene bakterije, poput Agrobacterium radiobacter, koje koegzistiraju sa ovom gljivom i koje je vrlo teško odvojiti od nje.[4]
Phanerochaete chrysosporium je vrsta gljiva iz roda Phanerochaete, porodice Phanerochaetaceae. Ona je prvi predstavnik klase bazidiomiceta čiji je genom u potpunosti sekvenciran. Ova vrsta gljiva je dosta proučavana. Spada u uzročnike bijele truleži. Ona i prva vrsta gljiva koja uzrokuje smeđu trulež sa potpuno sekvenciranim genomom. Najviše je rasprostranjena u tropskim krajevima. Njena specijalnost je mogućnost da degradira aromatski polimer lignin, ostavljajući bijelu celulozu gotovo netaknutu. Ova gljiva nije patogena za ljude i životinje.
Ova gljiva otpušta vanćelijske enzime kako bi razbila kompleksne trodimenzionalne strukture lignina u komponente koje može iskoristiti u svom metabolizmu. Ti vanćelijski enzimi su nespecifična oksidativna sredstva (hidroksil radikali, vodik-peroksid) a koristi ih da bi razbila veze u ligninu. Pošto je Phanerochaete chrysoporium specijalizirana za degradaciju, provode se opsežna istraživanja da se razumiju ti mehanizmi kako bi se na osnovu tih saznanja poboljšala biorazgradivost širokog spektra zagađivača.
Njen genom se sastoji od oko 29,6 miliona baznih parova aranžiranih u deset linearnih hromosoma. Genomska analiza omogućila je strukturne, komparativne i funkcionalne informacije o ovom organizmu. U P450 genima, pronađeni su mikroeksoni koji sugeriraju mehanizme alternativnog razdvajanja tokom transkripcije, što može objasniti evoluciju ove gljive vrlo raznolike metaboličke aktivnosti.
Otkrivene su i određene bakterije, poput Agrobacterium radiobacter, koje koegzistiraju sa ovom gljivom i koje je vrlo teško odvojiti od nje.