Betelov papar jedna od biljnih vrsta iz roda papra, porodica paparovki. Domovina su mu jugoistočna Azija i Indijski potkontinent, ali je uvezen i na nekle otoke Oceanije i Antilske Amerike, Andamane i Božićni Otok
Koristi se kao sredstvo za žvakanje, uživa ga oko 200 milijuna stanovnika južne Azije i obale istočne Afrike. Žvakalo se priređuje od sjemenke areke, lista biljke Piper Betle L. (uzgaja se u Indiji i na Malajskom arhipelagu) i od vapna. Često se dodaje još i đumbir, a kadšto i duhan, znatno rjeđe koji drugi začin ili miris. Najviše je rašireno žvakanje betela među malajskim narodima.
Danas nije priznata nijedna podvrsta od kojih su se dvije spominjale:
Način je priređivanja ovog neobično raširenog uživala različit kod različitih naroda. Obično se na svježi list betela-papra stavlja sloj vapna, a na njega komadić arekine sjemenke i đumbira, pa se sve to zamota u zalogaj i stavlja u usta. Žvakanjem se betela razvija u ustima vrlo intezivna crvena slina, od koje postaju i zubi crveni. U čemu se zapravo sastoji užitak kod žvakanja betela nije potpuno jasno. Vjerojatno je da se s njim razvija ugodno osjećanje, slično onome kod uživanja duhana.[1]
Ovaj članak uključuje tekst iz Hrvatske enciklopedije, objavljivane od 1941. do 1945. godine, koja je javno dobro.
Betelov papar jedna od biljnih vrsta iz roda papra, porodica paparovki. Domovina su mu jugoistočna Azija i Indijski potkontinent, ali je uvezen i na nekle otoke Oceanije i Antilske Amerike, Andamane i Božićni Otok
