Euphorbiaceae ili mlječike su velika porodica dikotiledonih cvjetnica, sa 6.547 (po nekima 7.200) priznatih vrsta iz 228 rodova. Porodica je imenovana po tipskom rodu Euphorbia) koji obuhvata čak 2.046 priznatih vrsta.[1][2][3][4]
Izuzev polarnih i visokoplaninskih područja, mlječike su rasprostranjene širom svijeta, a osobito u suptropskoj i tropskoj vegetacijskoj zoni, gdje mnoge od njih liče kaktuse, ali to nisu, i od kojih se razlikuju po po mliječnom soku, kojega nema u kaktusima. Mnoge vrste su ljekovite i otrovne, a neke služe i u ishrani, kao što je južnoamerička manioka. Od mlječika se također dobijaju ulje, smola i kaučuk, a gaje se i kao ukrasne biljke.
U našoj su flori prisutni su predstavnici rodova: Euphorbia, Mercurialis, Andrachne i Chrozophora.
Mlječike mogu biti zeljaste biljke, grmovi i drveće sa mliječnim sokom, ponekad mesnate i kaktusolike. Često e navodi kao slučaj konvergentne evolucije sa kaktusima. Većina sadrži otrovne supstance protiv biljojeda.
Stabljika je u ovliku velike rozeta ili kao drvo, grm ili polugrm. U suhim područjima mnoge su velike, kseromorfne, vlaknaste ili sočne. Sve u svemu, sočne vrste su iz Afrike, Amerike (vrlo malo) i Madagaskara. |U Americi, njihovu nišu kao sukulenata zauzimaju kaktusi. Grupa je vrlo raznolika i čest su zbunjujuće njihove grupe vrsta sa drugim grupama. Listovi su obično jednostavni, suprotni ili naizmjenični, sa sporedni listićima (zaliscima) koji se mogu pretvoriti u trnove ili žlijezde.
Mlječike obično imaju cvjetne strukture pod nazivom cijate, koji su visoko specijalizirani; to je mala staklasta struktura, koja se sastoji od ivolokruma, sa različitim žlijezdama na rubu, u okviru kojih postoje brojne svedena na cvijketnu čašicu (zvanu staminat) koja okružuje jedan centralni cvijet sa tučkom. Ove cvasti su obično protogine, sa unakrsnim oprašivanjem, koje uglavnom obavljaju muhe i druge vrste dvokrilaca, koji su privučeni obilnim lučenjem žlijezda. Cvjetovi Euphorbiaceae su jednospolni, uglavnom udrtuženi u sastavljene cvasti.
Mali cvjetovi pokazuju tendenciju smanjenja broja dijelova. Nehermafroditski su actinomorfni. Većina vrsta sa primitivnim cvjetovima imaju čašicu i krunicu, a dvospolnim nedostaje cvijetni omotač. Broj prašnika može biti varijabilan, ali i reduciran na samo jedan (kod pomenutog "staminatnog cvijeta"), a ponekad su i razgranati, do devet puta. Kod primitivnijih vrsta, plodnica je nadrasla, plurikarpalna (sa više plodnih listića), tricarpalna, pa čak i monocarpalna, a vratovi tučka mogu biti razgranati. Cvasti su komplekne cime ili cijatnog tipa, karakteristični za mlječike i srodne rodove. Cyathia umbeliformes formira kompozitne cvasti.
Plodovi su obično kapsule, čija su obilježja važni sistematski karakteri. Nakon oplodnje, vrat tučka se pomjera prema gore i van.
|author= (pomoć) Euphorbiaceae ili mlječike su velika porodica dikotiledonih cvjetnica, sa 6.547 (po nekima 7.200) priznatih vrsta iz 228 rodova. Porodica je imenovana po tipskom rodu Euphorbia) koji obuhvata čak 2.046 priznatih vrsta.
Izuzev polarnih i visokoplaninskih područja, mlječike su rasprostranjene širom svijeta, a osobito u suptropskoj i tropskoj vegetacijskoj zoni, gdje mnoge od njih liče kaktuse, ali to nisu, i od kojih se razlikuju po po mliječnom soku, kojega nema u kaktusima. Mnoge vrste su ljekovite i otrovne, a neke služe i u ishrani, kao što je južnoamerička manioka. Od mlječika se također dobijaju ulje, smola i kaučuk, a gaje se i kao ukrasne biljke.
U našoj su flori prisutni su predstavnici rodova: Euphorbia, Mercurialis, Andrachne i Chrozophora.
