Macaklini, ponekad i gekoni (Gekkonidae) su najmnogobrojnija porodica guštera. Žive na Zemlji već oko 50 milijuna godina, i zahvaljujući iznimnoj prilagodljivosti, osvojili su i žive u vrlo različitim staništima, od umjerenog područja do tropa, pa čak i pustinja. Do danas je poznato 97 rodova sa 1081 vrstom koje su, ovisno o obliku i porijeklu, razvrstane u 5 potporodica (vidi taksokvir).
To su mali do srednje veliki gušteri, koji narastu do između 4 cm i 40 cm. Poznate su i dvije vrste macaklina, Hoplodactylus delcourti i Phelsuma gigas, koji su bili veliki oko 60 cm, no obe vrste izumrle su u 19. stoljeću.
Većina vrsta su noćne, odnosno životinje sumraka (oko 75%) i neupadljivo obojeni. Mekana koža pokrivena im je kvržicama i malim bodljama. Na širokoj glavi dominiraju velike oči okomito izduženih zjenica prilagođene tom načinu života, a u ustima imaju malene zube.
Ove plahe i obično vrlo brze i okretne životinje izlaze u rani sumrak ili tijekom dana na sunčanje, kao što to inače rado rade dnevni gekoni, koji su za razliku od svojih "noćnih" rođaka upadljivo obojeni i imaju okrugle zjenice.
Macaklini se dijele i na temelju oblika prstiju. Grubo, može ih se podijeliti na gekone s prianjaljkama, i s kandžicama. Prsti prve grupe obrasli su bilijunima najfinijih dlačica koji, koristeći Van der Waalsove sile stvaraju savršenu adheziju s podlogom, pa se mogu kretati čak po staklu ili plafonu. Postoji čak 6 klasifikacija prema prstima.
U Hrvatskoj žive dvije vrste: Zidni macaklin (Tarentola mauritanica) i kućni macaklin (Hemidactylus turcicus). Za razliku od ostalih guštera, većina pripdanika ove skupine se može glasati.
Na Siciliji se kaže da je boravljenje macaklina u nekoj kući ili na nečijoj zemlji znak da je vlasnik dobar čovjek. Naime, postoji vjerovanje da gekoni dolaze samo tamo gdje je dobra, vedra i ugodna atmosfera.
U porodicu macaklina ubraja se oko 180 vrsta svrstanih u 5 natporodica. Ovdje se daje popis do razine redova:
Macaklini, ponekad i gekoni (Gekkonidae) su najmnogobrojnija porodica guštera. Žive na Zemlji već oko 50 milijuna godina, i zahvaljujući iznimnoj prilagodljivosti, osvojili su i žive u vrlo različitim staništima, od umjerenog područja do tropa, pa čak i pustinja. Do danas je poznato 97 rodova sa 1081 vrstom koje su, ovisno o obliku i porijeklu, razvrstane u 5 potporodica (vidi taksokvir).
To su mali do srednje veliki gušteri, koji narastu do između 4 cm i 40 cm. Poznate su i dvije vrste macaklina, Hoplodactylus delcourti i Phelsuma gigas, koji su bili veliki oko 60 cm, no obe vrste izumrle su u 19. stoljeću.
Većina vrsta su noćne, odnosno životinje sumraka (oko 75%) i neupadljivo obojeni. Mekana koža pokrivena im je kvržicama i malim bodljama. Na širokoj glavi dominiraju velike oči okomito izduženih zjenica prilagođene tom načinu života, a u ustima imaju malene zube.
Ove plahe i obično vrlo brze i okretne životinje izlaze u rani sumrak ili tijekom dana na sunčanje, kao što to inače rado rade dnevni gekoni, koji su za razliku od svojih "noćnih" rođaka upadljivo obojeni i imaju okrugle zjenice.
Macaklini se dijele i na temelju oblika prstiju. Grubo, može ih se podijeliti na gekone s prianjaljkama, i s kandžicama. Prsti prve grupe obrasli su bilijunima najfinijih dlačica koji, koristeći Van der Waalsove sile stvaraju savršenu adheziju s podlogom, pa se mogu kretati čak po staklu ili plafonu. Postoji čak 6 klasifikacija prema prstima.
U Hrvatskoj žive dvije vrste: Zidni macaklin (Tarentola mauritanica) i kućni macaklin (Hemidactylus turcicus). Za razliku od ostalih guštera, većina pripdanika ove skupine se može glasati.